Zagreb - Zrinjevac (Hrvatska - Croatia)

Ne daj se, Ines.

Ne daj se godinama,
   moja Ines, drugacijim pokretima i navikama,
     jer jos ti je soba topla;
         prijatan raspored i rijetki predmeti.

 

        Imala si vise ukusa od mene.

                  Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.

         

Uvijek si se razlikovala
   po boji papira svojih pisama, po poklonima,
     pratila me slijedeceg jutra oko devet do stanice.

            I rusi se zeleni autobus
               tjeran jesenjim vjetrom, kao list,
                 niz jednu beogradsku padinu.

U vecernjem sam odijelu i
   opkoljen pogledima.

            Ne daj se, mladosti moja,

                      ne daj se, Ines.

Dugo je pripremano nase poznanstvo
   i onda, slucajno, uz vrucu rakiju,
     i sa svega nekoliko recenica lose prikrivena zelja.

            Tvoj nacin gospodje i obrazi seljanke.

                    Prostakuso i plemkinjo moja!

            Pa tvoje grudi, krevet,
               i moja soba objesena u zraku kao naranca,
                 kao narancasta svjetiljka,
                     nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
                       Proleterskih brigada 39, kod Grkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih
   tramvaja.

            Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva,
               upotreba zajednicke kupaonice
                 i - molim vas ako me tko trazi ...

                    Ne daj se, Ines - evo me,
                       ustajem tek da okrenem plocu.

            Da li je to nepristojno u ovakvom casu,
               Mozart, Requiem, Agnus Dei.

 

Meni je ipak najdrazi pocetak.

 

Raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih
   podataka nase mladosti,
     koja nas pred vlastitim ocima vara i krade i napusta.

 

Ne daj se, Ines,

 

        poderi pozivnicu, otkazi veceru,
           prevari muza odlazeci da se pocesljas
             u nekom boljem hotelu

                 Dodirni me ispod stola koljenom,
                     generacijo moja, ljubavnice.

Znam da ce biti jos mladosti, ali ne vise ovakve;
   u prosjeku 1938a.

        Ja necu imati s kim ostati mlad,
           ako svi ostarite,
             i ta ce mi mladost tesko pasti,
                 a bit ce ipak da ste vi u pravu,
                   jer ja sam sam na ovoj obali
                       koju ste napustili i predali bezvoljno,

a ponovno pocinje kisa kao sto vec kisi u listopadu
na otocima.

More od olova i nebo od borova.

    Udaljeni glasovi koji se mijesaju:

      glas majke, prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata.

        Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu

          i nestalo je svjetla s tom bjelinom.

 

 

                    Jos malo setnje uz more i gotovo;

 

                                  ne daj se, Ines.

Arsen Dedić