Draga g. Carmen...

 

Nemam rijeci...
Jednostavno ne nadjem onih pravih rijeci...

 

Vratio sam se sa Vasih domacih stranica,
ali htio bih ostati tamo... za vjecno!

 

Ja obicno ne pretjerujem...
Kazem otvoreno sta mislim,
uvijek i svakome...

 

Za mene nije vazno,
da li je to kritika ili pohvala,
za mene je vazno samo to,
da sam iskren prema ljudima...

 

I sve sta kazem je moje misljenje,
moji osjecaji necega sta sam dozivjeo ili vidjeo...

 

Za Vase domace stranice mogu da kazem,
da su me iznenadile,
skoro da ne kazem - sokirale...

 

Ni u svojim snovima nebih ni sanjao o njima...

 

Zasto?

 

Kad sam otvorio vase stranice i poceo,
da idem od teme do teme,
nasao sam nesto vec u pocetku...

 

Vec na prvoj stranici...

 

Znate,
ja sam mislio
(video sam puno domacih stranica do danas),
da ce to biti nesto, kao obicno...

 

Slicno svim drugim domacim stranicama...

 

Ali to nije bilo tako...

 

Sve sto sam vidjeo je VASE...
i u slucaju kas ste posudili od negde nesto...

 

Vase stranice to ste VI...

 

Obojene su sa Vasim osjecajima,
Vasim mislima,
Vasim kreativitetom;
preprosto u njima sam upoznao Vas...

 

Napravljene su na visokoj umjetnickoj ravni...

 

Vasa ideja nacina,
kako ste izradili i sastavili sve je nesto posebno...

 

Razstojanje od teme do teme,
samo to je nesto novo i DOBRO...

 

Covijek ima vremena da razmisli
ili da misli o tome sta je bas vidjeo
ili dozivjeo trenutak ranije...

 

U vremenu kad ceka na otvaranje iduce stranice
osjeca neku napetost,
radoznalost,
zelju, da dozivi jos vise ove estetike,
novih ideja... etc.

 

Da Vas upozna jos bolje!

 

Sta je izabrala za iducu temu,
koje pjesme,
koju prozu,
kako je ilustrirala sve to...?                    

 

Ja bih mogao da napisem citavu knjigu o Vasim stranicama
i o svemu sta sam dozivjeo u svom mislima,
kad sam isao od teme do teme,
od slike do slike,
od animacije do animacije,
od pjesme do pjesme
ili od kombinacije do kombinacije svih ovih stvari...

 

Iako ste mi ranije poslali mnogo od ovih stvari kao Mail-e,
u Vasom sastavu domacih stranica,
ja sam sve to dozivjeo nanovo,
a sto je jos vaznije: kao NOVO.

 

To se kaze,
uspjeli ste da zadrzite publiku...

 

Ja mislim da to niste samo
Vi i ja,
koji smo tog misljenja...
to bi bilo cudno,
skoro nemoguce...

 

Ja mislim,
da ce drugi ljudi dozivjeti isto osjecanje...

 

Ali vidjeno sa druge strane:
Carmen, da li je to uopste vazno?

 

Glavno je,da ste Vi zadovoljni sa rezultatom,
da ste pokazali Vase misljenje,
Vase osobine,
Vasu umjetnicku stvorenje ostalim ljudima...

 

Ja sam siguran
da ce ljudi koji imaju smisla za umjetnost,
koji vole sve sto je novo,
lijepo,
koji imaju osjecaj,
nostalgiju,
radoznalost,
koji vole zivot i ljubav,
humor,
da ce ovi ljudi dozivjeti isto kao ja kad ce gledati ove stranice...

 

Ja Vas ne poznajem licno Carmen...

 

Vidjeo sam vasu fotografiju,
govorio sa Vama,
slali smo poruke jedan drugom.

 

Ali to je sve...

 

Na Vase stranice niste jos stavili vase fotografije
ili osobne podatke ali mogu Vam reci,
da sam vas danas upoznao...
upoznao po drugi,
treci put...

 

I siguran sam,
da to jos nije kraj...

 

Vi me nanovo iznenadjujete iz dana u dan...
Iznenadjujete u pozitivnom smislu...

 

Lijepo je imeti takvog prijatelja(-icu).
Ja se nadam, da cemo ostati dobri prijatelji i u buduce...

 

Ko zna,
mozda cemo doprinijeti, da bude mir i ljubav u svijetu...

 

I u slucaju, da necemo uspjeti,
osjetit cemo barem zadovoljstvo,
da smo pokusali...

 

Nemate jos knjigu gostiju...
ljudi, koji su posjetili Vase stranice...

 

Neznam ako cete je imati, kad budete gotovi.

 

(Siguran sam, ako Vas "dobro" poznajem,
da necete nikad biti potpuno gotovi sa Vasim stranicama.
Nijedan umjetnik nije nikad sasvim gotov sa svojim stvaranjem...).

 

Zelio bih, da slobodno upotrebite ovaj Mail
i da ga stavite u tu knjigu...

 

Hvala Vam,
da sam proveo nekoliko ugodnih sati gledajuci Vase stranice...

 

Vratiti cu se opet,
da dozivim ili nadjem uvijek nesto "novo" na "starim" stranicama...

 

Srdacan pozdrav,

                                       Stefan  Zrinski
                                           (1944 - 2023)

                                                                         Olofström, Svedska, 1998.
                                                                                                   19991121