©  Carmen Ezgeta

odlazis

kazes zauvijek
uzimas cak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz ciste sentimentalnosti
i rukavice izmedju ostalog
koje si nosila one hladne zime
kad su ti samo oci bile tople
ljubavi

ova godina mora da je lose pocela

ima u tome nesto
sto necemo nikad razumijeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetis
i koje te zateknu pri budjenju

i sad ti odlazis

nervozno palis cigaretu
okreni se jos jednom
i pogledaj me u oci
pogledaj u buducnost
koja gori negdje daleko
i reci
posteno od srca

znas i sama da takvih ljubavi
nema na svijetu

i sad kad ides
izadji tiho na prstima
predji tih par koraka
iz sadasnjosti

zaustavi vjetar

poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se mozes vratiti
kad prodju godine
i kad srce zbroji sve dobro i lose

odlazis

cak i to cinis na svoj profinjeni nacin
u sobi tisina
samo neka pjesma na radiju
dopola izgorjela svijeca
vani prve pahulje snijega

kraj kakav sam vec negdje citao u romanima

blesav i nepotreban

ubitacan

 

kraj koji ostavlja tragove

 

 

godina ce biti losa

Zeljko Krznaric

(1944)

Željko Krznarić