© Carmen Ezgeta

               O pamtis li, mi zajedno smo isli
       I nismo znali sto je smrt i strah.
   Na zemlje rub i neba mi smo sisli
Ne doticuci skoro zemni prah.

 

 

 

  O pamtis li? ... Il blijede su ti sjene?
                       Ja tebe ljubih silno, a ti mene.

Ti pamtis srecu — Ты помнишь счастье
(odlomak)                                                   
(1934)
 

 

©   Copyright: graphic arts; animation & design by Carmen Ezgeta

 

 

Vasilij A. Smolenski
 Василий А. Смоленский

(1901 - 1961)

 

preveo   Tomislav Prpic        

(1898 – 1987)

NOTE

Prevoditelj Tomislav Prpic je prijevod pjesme prilagodio za uglazbljivanje skladatelju Marku Tajcevicu (1900 – 1984)

 

 

Back       Next

PAGE 1 (Poezija - Poetry) | PAGE 2 (Poezija - Poetry) | PAGE 3 (Poezija - Poetry)PAGE 4 (Poezija - Poetry) |

PAGE 5 (Poezija - Poetry)PAGE 6 (Poezija - Poetry)PAGE 7 (Poezija - Poetry) |

 

| Index: A - I (Poezija - Poetry)Index: J - Q (Poezija - Poetry) | Index: R - Z (Poezija - Poetry) |

Poets & Poems  - pjesnici i pjesme   [ abecedni popis pjesnika (djelomican popis) ] |

 

Please Sign My GuestBookView My Old GuestBook |

Carmen Ezgeta (ponesto o meni - something about me) |

Sto je novo...? - What's New...?Logo | HomeExit |

 

www.EZGETA.com — since 1998

Ezgeta.com je osobna visejezicna stranica poezije, umjetnosti, muzike, humora i misli...
Ezgeta.com is a Croatian multilingual personal site with poetry, art, music, humor and nice things...
Images, web content & design ©   carmen ezgeta
All Rights Reserved

 

© Carmen Ezgeta

www.ezgeta.com

                                                                                           Ты помнишь счастье, что живое билось,
                                                                                   Как пойманная ласточка в руках,
                                                                             Ты помнишь — море звездами светилось
                                                                     И звезды отражались в небесах.
                                                               Ты помнишь мир, огнем и чудом полный,
                                                       Как, содрогаясь, отрывался он
                                                 От берегов и плыл в лучах, как сон,
                                         Тонул в волнах и вновь всплывал на волны.
                                   Ты помнишь ли, как мы с тобою шли
                           Не видя смерти и не зная страха,
                     Уже почти не задевая праха,
             По самой грани неба и земли.
       Ты помнишь ли? Иль ты уже забыла,
Как я тебя любил, как ты меня любила.