Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna,
       Krhko je znanje!)
             Mozda je pao trak istine u me,
                     A mozda su sanje.
                           Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
                                   Desiti velim,
                                         Ali, ja ne znam da li da je zelim,
                                                 Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

 

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

 

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

 

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
I srce se dici -
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trag istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

Quis scit (heu, nemo, nemo quidquam scit.
   Fragilis est scientia!)
     Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
         Fortasse sunt somnia.
           Amor nobis adhuc accidere possit,
               Accidere - aio,
                 Sed nescio utrum eum velim
                     An nolim.

In mari vitae quod in aeternum fervet,
Quod in aeternum evaporat,
Creantur rursus, conveniunt rursus
Forsitan eaedem gluttae -
Cum autem sidereo itinere aeternitas praeterierit,
Una aeternitas vana
In basio iterum inveniri possint
Aliqua eadem ora.

Forsitan uno vespere apparebis
Praeclara, in caeruleo,
Non opinans te lucem tuam fudisse
In meam priscam realitatem,
Et ego, qui scribo corde tui pleno
Has rimas miras
Heu, non sciam, essentiae meae cupido,
Quod sit nomen tuum.

Si autem in isto momento anima
suam aurem tetenderit,
Certa voce mens omnia,
Quae sensus susurrat, obtundet;
Ad lychnos vespertinos furtim nos spectabimus
Ut peregrini,
Quantum aliquae catenae veteres nos alligant,
Omni conscientia vacui.

Sed tempus movetur, sed tempus movetur,
In circulo Solis modo
Rursum, quod erat, nobis fert:
Et laetitiam et tristitiam.
At oculi effulgebunt, manus se invenient
Corda quoque surgent -
Et caeci ad vestigia vitae actae
Per ea ipsa ibimus.

Quis scit (heu, nemo, nemo quidquam scit.
Fragilis est scientia!)
Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
fortasse sunt somnia.
Amor nobis adhuc accidere possit,
accidere - aio,
sed nescio utrum eum velim
an nolim.

Dobrisa Cesaric

(1902 - 1980)

1976.  dobitnik nagrade  Goranov vijenac

©   Copyright: graphic arts; animation & design by Carmen Ezgeta

stara razglednica - old postcard: Zagreb, Opaticka ulica [ Hrvatska - Croatia ]

[  Dobrisa Cesaric ]

Back       Next

|  PAGE 1 (Poezija - Poetry) | PAGE 2 (Poezija - Poetry) | PAGE 3 (Poezija - Poetry) |  PAGE 4 (Poezija - Poetry) |

|  PAGE 5 (Poezija - Poetry) |  PAGE 6 (Poezija - Poetry) |  PAGE 7 (Poezija - Poetry) |

| Index: A - I (Poezija - Poetry) |  Index: J - Q (Poezija - Poetry) | Index: R - Z (Poezija - Poetry) |

|  Poets & Poems  - pjesnici i pjesme   [ abecedni popis pjesnika (djelomican popis) ] |

|  Please Sign My GuestBook |  View My Old GuestBook |

|  Carmen Ezgeta (ponesto o meni - something about me) |

| Hrvatska - Croatia | Sto je novo...? - What's New...? |  Logo | Home |  Exit |

www.EZGETA.com — since 1998

Ezgeta.com je osobna visejezicna stranica poezije, umjetnosti, muzike, humora i misli...
Ezgeta.com is a Croatian multilingual personal site with poetry, art, music, humor and nice things...
Images, web content & design ©   carmen ezgeta
All Rights Reserved