© Carmen Ezgeta

Dobrodosli —  Welcome

Dr. Carmen Ezgeta                                                               
Carmen Ezgeta, MD                                                             

 

    This site is designed for high speed internet access and a screen setting of 1024 x 768 pixels.

       

      Postoje stari vjetrovi koje jos uvijek ne razumijem,
                                                                      
      premda se cini da od pamtivjeka jasem na njihovim namreskanim krestama.

      Krecem se u dimenziji Z;
                                                   svijet se odigrava negdje drugdje, u jednom drugom isjecku stvari, paralelno sa mnom.
      Kao da ga s rukama u dzepovima, lagano prignut, gledam izvana kroz izlog neke robne kuce.

          .......

      ...Vise od toga ne mogu vidjeti, osim sto se onkraj planktona pojavljuje brojka zero — nula.

                   Euklid nije uvijek imao pravo.

      On je predpostavio paralelizam, u postojanosti, do konca svih stvari; ali moguc je i neeuklidovski nacin postojanja,
      gdje se svi pravci sastaju negdje daleko vani.
           U nekoj tocki sto iscezava.
               Iluzija medjusobnog priblizavanja.

                     Ipak znam da je to vise od iluzije.

      Ponekad je takvo priblizavanje moguce, prelijevanje jednog realiteta u drugi.
                     Neka vrsta opletenosti.
      Ne pedantan pleter s razboja u svijetu preciznosti, nikakav zvuk tkalackog cunka.

                     Samo ... hm da ... disanje.

                     Da, tako se to cuje, mozda cak i osijeca, primice se vlastitom snagom i sav se zauzvrat predaje meni.

                     Negdje, unutar tog disanja, odzvanja glazba i pocinje spiralni ples s posve svojim taktom,
      taktom koji umiruje ledenog covjeka s kopljem i zamrsenom kosom.

       

      I polako — vrteci se i okrecuci u adagiu,
                                                                                 uvijek u adagiu — ledeni covjek pada...
                                                                                                                                                           iz dimenzije Z...
                                                                                                                                                                                           i u nju.

 

 

                                         Iz " Mostovi okruga Madison"   Robert James Waller     [ The Bridges of Madison Country ]    [ Film - Movie ]

(1939)

 

 

      Alkemicar je poznavao predaju o Narcisu, lijepu mladicu koji je svakoga dana u jezeru promatrao svoju vlastitu ljepotu.
      Bio je toliko ocaran samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se.
      Tamo gdje je pao, narastao je cvijet koji su prozvali narcisom ili sunovratom.

                   No Oscar Wilde nije tako zavrsio pricu.

      On je pripovijedao kako su, kad je Narcis umro, dosle oreade, gorske nimfe, i vidjele da se, iz slatkovodna jezera,
      jezero pretvorilo u vrc slanih suza.

      - Zasto places? - upitase oreade.
      - Oplakujem Narcisa - rece jezero.
      - Ah, ne cudi nas da places za Narcisom. - nastavise one - Na koncu konca, premda smo sve mi neprestance za njim
      trcale sumom, jedino si ti imalo priliku iz blizine promatrati njegovu ljepotu.
      - A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
      - Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovorise oreade, iznenadjene. - Na koncu konca, na tvojim se obalama
      on svakoga dana ogledao.

      Jezaro nacas zanijemi.

      Naposljetku rece:

      - Oplakujem Narcisa, no nisam nikad primjetio da je Narcis lijep.
        Placem za Narcisom jer sam uvijek, kad bi se on nagnuo nad mojim obalama, mogao vidjeti kako se,
        u dubini njegovih ociju, ogleda moja vlastita ljepota.

       

      - Lijepe li pripovijetke, - rece Alkemicar.

       

       

      - Nemoj misliti na to sto napustas - rece Alkemicar dok su se udaljavali jasuci pjeskom pustinje. - Sve je zapisano
        u Dusi Svijeta i tamo ce zauvijek ostati.

      - Ljudi vise misle na povratak nego na odlazak. - rece mladic, koji se vec ponovno privikao na muk pustinje.
      - Ako je to sto si nasao nacinjeno od ciste tvari, nikad nece istruniti. A ti ces se jednom moci vratiti.
        Ako je to bio samo blistav trenutak, kao pad kakve zvijezde, onda neces nista naci kad se vratis.
        No znat ces da si vidio prasak svjetlosti.
       
        A vec je i samo to vrijedno.
       

       

      " Ja sam kralj Salama ", bio je rekao starac.

                   - Zasto bi neki kralj razgovarao sa pastirom? - upita se mladic, postidjen i veoma zacudjen.
                   - Ima mnogo razloga. No recimo da je najvazniji taj da ti mozes ostvariti svoju Osobnu legendu.

      Mladic nije znao sto je Osobna legenda.

                   - To je ono sto si uvijek zelio ciniti. Svi ljudi u mladosti znaju sto im je Osobna legenda.

      " U toj zivotnoj dobi sve je jasno, sve je moguce, te se ljudi ne boje sanjariti ni zeljeti ono sto bi voljeli raditi u zivotu.
      Medjutim, kako prolazi vrijeme, neka tajanstvena sila pocne s dokazivanjem kako je Osobnu legendu nemoguce
      ostvariti."

                   To sto je starac govorio, mladicu se cinilo bez puno smisla. No htio je znati sto su to " tajanstvene sile ".
      Trgovceva ce kci zinuti od iznenadjenja kad ovo cuje.

                   - To su sile koje se cine zlima, no zapravo te poducavaju kako ces ostvariti Osobnu legendu.
      Pripravljaju ti duh i volju, jer je velika istina na ovom planetu: tko god da jesi ili sto god da cinis,
      kad nesto zelis s voljom, to je zato sto je ta zelja rodjena u Dusi Svijeta.

      To je tvoje poslanje na Zemlji.

                   - Cak i ako samo hocu putovati? Ili se ozeniti kceri trgovca svilom?
                   - Ili traziti blago.
                     Dusu Svijeta hrani ljudska sreca.
                     Ili nesreca, zavist, ljubomora.
                     Jedina je duznost ljudi ostvariti svoju Osobnu legendu.
                     Samo to.


      " A kad nesto zelis, onda se i sav Svijet uroti da to i ostvaris. "

       

       

  © photo by Carmen Ezgeta       Paulo Coelho

 

                       Iz "Alkemicar"      Paulo Coelho       [ Paulo Coelho's Web Site ]

(1947)

 

©   photo by   Carmen Ezgeta:  Paulo Coelho;  Zagreb,  Hrvatska - Croatia;  2000

 

 

                     U daljini skupina dingosa uzdigla je svoje zasiljene glave pa su poceli zavijati u smjeru crnog neba
      posijanog iskricavim nebeskim dijamantima.

       

      "Cinjenica je da si dovrsila list potvrdjuje tvoje pravo na ovo putovanje.
        Mi putujemo ravnim putem u Jedinstvo.

      Mutanti se drze raznih uvjerenja;
                                               kazu da se tvoj put razlikuje od mojeg,
                                                                                                 tvoj spasitelj nije moj spasitelj,
                                                                                                                                 tvoje vjecnost nije moja vjecnost.

      Ali istina je da je sav zivot jedan zivot.
             Igramo samo jednu igru.
      Postoji samo jedna rasa sa razlicitim nijansama.
             Mutanti se svadjau oko Bozjeg imena, oko gradjevina koje podizu u njegovu cast, oko dana koji su mu posveceni,
      vremena i rituala.

      Je li dosao na zemlju?
                                               Sto znace sve te price?

      Istina je istina.


             Ako povrijedis nekog drugog, povrijedio si sebe.
      Ako pomognes drugome, pomazes sebi.
             Krv i kosti nalaze se u svim ljudima.
      Razlikujemo se po srcu i namjeri.
             Razmisljanje mutanata ograniceno je na razdoblje jednog ljudskog zivota.
      Oni razmisljaju o egu i razdvojenosti.

             Pravi ljudi razmisljaju o vjecnosti.

      Sve je jedno, nasi preci, nasi nerodjeni unuci, sav zivot posvuda."

       

       

             Iz " Tihi zov Australije "   Marlo Morgan   [ Mutant message down under ]

(1937)

 

Marlo Morgan's first novel, Mutant Message Downunder, began as extensive notes on the adventures she experienced during her four-months in Australia.
Upon returning to the US, she assembled the notes based on her experiences with an Aborigine tribe so that she would be able to pass the knowledge
she had gleaned from their lifestyle down to her grandchildren.

 

 

               "Nadati se usprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada dosegla samo ljubav.
      Bijelu magiju zelje nece nitko nauciti iz tudjeg iskustva ma koliko svjedocanstvo i primjer bili ocigledni,
      ma koliko snazno bilo cudo tudjeg zivota. Oni mogu sluziti samo kao poticaj, kao prijedlog, nikad kao primjer,
      jer kao sto postoje opci zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni.

                 Upravo je covjek jedninstven, neusporediv i nezamjenjiv.

                 Ja ne mogu stici do srece po Vasem tragu, niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razlicitih smjerova vjecnosti.
      Nase jezgre bica zastrte su zivotom, medjusobno stranim.

      Ni dvije rijeci nemaju isto znacenje za dvoje ljudi, jos manje isto iskustvo.

                 Kad se sjeverni medvjed veseli, tigar dobiva ozebline...

       

Iz "Zablude zivota"   Prentice Mulford                               

(1834 - 1891)


Prentice Mulford je bio jedan od prvih pisaca i utemeljitelja pokreta Nove misli, a velik dio zivota proveo je na osami.
Svojim je djelom, koje se bavi mentalnim i duhovnim zakonima, utjecao na brojne pisce i ucitelje.
Izmedju ostaloga napisao je "Thoughts are Things" te zbirku eseja "The White Cross Library".

New Thought Pioneer

Although Prentice Mulford was one of the earliest pioneers of the New Thought teaching, he is still comparatively little known or read,
chiefly on account of the high price of the six volumes known as "The White Cross Library", in which form are published his essays in America.

In 1865 he became interested in mental and spiritual phenomena and lived in an old whaleboat cruising San Francisco Bay.
After returning from a trip abroad, Prentice Mulford lived for the next 17 years as a hermit in the swamps of Passaic, New Jersey. It was there he wrote some
of his finest works on mental/spiritual laws including his "The White Cross Library" dealing in the topic Thought Currents and How to Use Them.

At age 57, Mulford decided to return to Sag Harbor and write about Long Island after the Gold Rush but he passed away peacefully,
without any apparent illness or pain, alone in his boat en route. After 30 years in an unmarked grave,
Mulford's body was taken to Oakland Cemetery in Sag Harbor where a large stone was placed on his grave with these words, "Thoughts are Things".

 

 

                             Slika je pokazivala kako ona jos ne zna da zivoti naglo zavrsavaju,
                     da je dobar dio zivota ponavljanje i odvajanje,
             da puceta vjecno traba nanovo prisivati, ma koliko cvrsto stegnes konac,
      da se lijepe stvari zamalo dogadjaju.

       

       

                     Razmisljala je o svim ljudima na svim slikama koje je vidjela tog dana, ne samo ocevim,
      zapravo na svim slikama na svijetu.
                     Slikar je posudio njihove oci, neki poseban okret glave, njihovu usamljenost ili patnju ili tugu,
      da bi ih jos godinama gledali drugi ljudi, ljudi koji ih nikada nece vidjeti licem u lice.

                     Ljudi koji ce biti tako blizu njoj, pomislila je, tek nekoliko lakata udaljeni, i gledati, gledati, a da je nikad nece upoznati.

       

       

             Iz " Portret u delftsko modrom "   Susan Vreeland   [ Girl in Hyacinth Blue ]                                 

(1946)

 

 

                     Vrati joj se osjecaj da Beskraj i Vjecnost idu jedno s drugim, i dovoljno je postati svjestan samo
      jednoga — recimo, promatrajuci Svemir bez kraja — da bi se spoznala istinitost drugoga, Vremena koje nikada
      ne zavrsava, koje ne prolazi, koje ostaje i traje u sadasnjosti, a u njoj su sve tajne zivota.

                     Na putu od spavaonice do dnevnog boravka, bila je sposobna mrziti, tako snazno i duboko
      da joj nije ostala ni trunke gorcine u srcu. Pustila je da negativni osjecaji, godinama potisnuti u njenoj dusi,
      konacno izrone na povrsinu.

                     Osjetila ih je i vise joj nisu trebali — mogla ih je ostaviti za sobom.
      Ostala je u tisini, prozivljavajuci svoj trenutak Sadasnjosti, pustajuci da ljubav ispuni prostor koji je mrznja ostavila praznim.

                     Kad je osjetila da je dosao pravi tren, okrene se prema Mjesecu i odsvira jednu sonatu
      u njegovu cast — znajuci da je on cuje, da je dirnut, sto je budilo ljubomoru u zvijezda.

                     Onda odsvira jednu skladbu za zvijezde, sljedecu za stabala ispred prozora i jos jednu za planine,
      koje u mraku nije mogla vidjeti, ali je znala da su tamo.

       

       

   © photo by Carmen Ezgeta       Paulo Coelho

 

 Iz " Veronika je odlucila umrijeti "    Paulo Coelho     [ Paulo Coelho's Web Site ]        

 (1947)

 

©   photo by   Carmen Ezgeta:  Paulo Coelho;  Zagreb,  Hrvatska - Croatia;  2000

 

 

                 Ljudi koji tijekom mnogo tisuca godina dosegnu spiritualnu zrelost, takodjer ce dobiti inicijaciju.
      Nece biti inicirani u piramidama kao danas, vec ce jednostavno preuzimati zadatke da bi ih izvrsili
      kao sastavni dio svog zivota i rada.
                 Ti ce zadaci biti njihov inicijacijski test.
      Tako ce se razviti u potpuno izgradjene suradnike Bozijih Sinova.
      Radeci s Ptahhotepom, uvijek ce biti onih palih Sinova Boga koji ce u velikoj mjeri indentificirati sebe sa materijom.
      Njihov ce mozak izgorjeti jer ce zivacni centri u njih provoditi ekstremno visoke vibracije.
      S obzirom da se ponovno radjaju, radjaju se na vrlo niskom stupnju razvitka.

                 Samo uz pomoc iskustva iz nekoliko inkarnacija mogu se ti pali Sinovi Boga vratiti na prvobitnu razinu.
      Kroz patnju i bol probudit ce svoj visi mozak i zivacne centre u tijelu.
      To iziskuje veliki napor i dugotrajno vjezbanje kako bi se postiglo reaktiviranje i osposobljavanje tih organa
      koji mogu izraziti duhovnu snagu i magicnu snagu.

                 Medju ljudima nikada se nece osjecati kao kod kuce,
      jer ce njihov nacin razmisljanja biti potpuno drugaciji od nacina misljenja mase oko njih.

                 Nikada nece potpuno shvatiti covjekov zemaljski zivot i adaptirati se na njega.

                 Bit ce stranci.

                 Putovat ce kroz zivot sami i neshvaceni.

      Najvecim dijelom imat ce za duznost uciti ljude o nauci, umjetnosti, knjizevnosti.
      Donosit ce na zemlju nove ideje.

                 Bit ce postovani od ljudi koji ce ih razumjeti.

      Oni koji ce zeljeli upoznati njihovu visoku nadarenost bit ce im zavidni.

                 Mrzit ce ih.

 

                   Iz " Inicijacija "      Elisabeth Haich     [ Initiation - Einweihung ]

(1897 - 1994)

 

Elisabeth Haich  (1897 - 1994) was a spiritual teacher and author of several books dedicated to spiritual subjects.
After the end of the World War II, she founded the oldest yoga school in Europe.

In her best known book Initiation, Elisabeth Haich relates the dramatic story of her past life in ancient Egypt and her apprenticeship with Divine Ptahotep.

 

 

        Nitko jos nije pogledao sotoni u oci i prosao dolinom ocaja  a da nije postao bolji!

            ...

                Covjek se lako pobuni kad je sam.
                           Covjek se lakse pomiri sa sudbinom kada zivi sa drugima!

               

Oriana Fallaci

(1930 - 2006)

 

 

 


LJUBAV POTISKUJE LJEPOTU

       

       

                       Covjek sretne neku zenu i porazen je njenom ruznocom.
      Uskoro, ako ona nema pretenzija, izraz njenog lica cini da on zaboravi nedostatke njenih crta; on nalazi da je ljupka.
                       Zamislja da bi je netko mogao voljeti.
      Poslije osam dana on ima neku nadu.
                       Poslije osam dana nada mu je oduzeta.
      Poslije osam dana on je lud.

       

    Stendhal

    ( pseud. of  - pseudonim    Marie Henri Beyle)

    (1783 – 1842)

    [ Francuska -  France ]

 

 

      Ratnik Svjetlosti zna koliko je vazna intuicija.

               Usred bitke nema vremena promisljati neprijateljske poteze — tada se posluziti instinktom i poslusa svog andjela.

               U razdobljima mira, iscitava znakove koje mu Bog salje.

               Ljudi ce reci : "Lud je".

               Ili : "Zivi u svom svijetu".

               Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?"

               A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama.

       

       

      Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju.

               Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje,
               misleci da uopce nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce.

               "To sam vec prosao", zali se svom srcu.

               "Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadisao."

               Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu—jedinu svrhu:
                                                                                                                                           nauciti ga onome sto ne zeli nauciti.

       

       

      Odsada nadalje — i u buducim vjekovima — Nebo ce pomagati Ratnicima Svjetlosti,
      a odmagati onima koji robuju predrasudama.

               Zemljina se energija mora obnoviti.

               Nove ideje trebaju prostora.

               Tijelo i dusa vape za novim izazovima.

               Mi vec zivimo buducnost; svi snovi — osim onih satkanih od predrasuda — dobit ce priliku da se ostvare.

               Ono sto je bitno, odrzat ce se; ono sto je suvisno, nestat ce.

               No ipak, nije Ratnikovo da sudi o snovima svog bliznjega, niti da gubi vrijeme procjenjujuci tudje odluke.
       

               Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nije mu potrebno dokazivati da su svi drugi pogresni.

       

       

       

      Ratnik Svjetlosti vjeruje.

      Vjeruje u cuda, i cuda se pocinju dogadjati.

      Siguran je da nacin razmisljanja moze promijeniti zivot, i zivot mu se pocinje mijenjati.

      Uzda se da ce pronaci ljubav i ta ljubav se dogodi.

               Tu i tamo se razocara. Ponekad biva povrijedjen.

               I tada cuje primjedbe: "Kako je naivan!"

               No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu. Na svaki poraz biljezi dvije pobjede.

               Svi koji vjeruju to znaju.

       

 

  © photo by Carmen Ezgeta       Paulo Coelho

 

Iz " Prirucnik za Ratnika Svjetlosti "      Paulo Coelho     [ Paulo Coelho's Web Site ]            

(1947)

 

©   photo by   Carmen Ezgeta:  Paulo Coelho;  Zagreb,  Hrvatska - Croatia;  2000

 

 

PANIKA SAMOCE

       

                     Kada mi je dosadno, uvijek mi samo drugi dosadjuju, sam sebi nikada ne dosadjujem, sam se mogu samo necim zanimati.
             Jer i misli su dobre drugarice, vrlo zabavne i dosjetljive.
      I zato ne poznajem prave samoce, i otkako mi je proslo petnaest godina ne postavljam samoci nikakvu aureolu.
         Prava samoca mozda vodi ravno u zlocin.
             A ja vazim tako nezeniv, ljepse nego onaj namrgodjeni Danac.
                   U samoci sam dozreo.
             Ali sto je bila ta samoca nego poravnanje, slivanje nekih mora s jednim velikim oceanom?
      Sto je bila ta samoca nego ujednacenje u sebi raznih glasova, raznih nagona?
             Trazenje veze i saobracaja.

                       Samoca moze biti panicna, kao neke nepregledne prasume. Iz takve samoce mogu siknuti izvori ludila, mahnitanja.
               Ali tesko mi je samoci dati onu svetinju, i ono prokletstvo, te da bude kao jedan genij.
         Najvise su sami oni koji su od sebe najvise dali.
      Oni vode u tajnu objasnivsi se.
         Samotni su vrhunci kao Mont Blanc i Jungfrau, ali je ljudska samoca ipak samo poza.

                       Veci iznos rada nas poglavito mijesa s covjecanstvom, a ne bratimljenje uz casu, teatralno grljenje,
               i popustanje nemjerodavnosti, tovirna i lupanar.
         Pojedinacka bogatstva uma na korist su zajednicama, a pojedinacke propasti rupe su koje ce rasparati haljinu.
      Ja biram drustvo, rado volim da ostanem sam, jer duhovno sam sebi mogu najbolje pomoci.
         U evandjeoskoj prici je bio jedan djavo koji se zvao Legija, i taj je potopio jedno krdo svinja.
               Ne mogu se previse druziti kada sam samo do neke mjere saopciv.
                       Prava je samoca uvijek dobro drustvo — isto onako kako je svaka srijeda kraj, jer u stvari nema sredine.

      Ja cijenim ljude koji su dobri i duboki bez svjedoka, koji su za se same istinoljubivi svjedoci....

                       A tek mislioci su se prvi naucili da budu privatni, tajni ljudi.

       

Tin Ujeviζ

Tin Ujevic

(1891 - 1955)

 

Savremenik,  1938.

 

        tovirna (tal.) — gostionica, krcma

        lupanar (tal.) — javna kuca, bordel

 

 

Cudna je lokomativa taj zivot!

Mislis: pobjegao si, naprijed si otisao, a kad tamo iz tihe te idile posmatra tvoje djetinjstvo.

 

Ivan Katusic

(1923 - 1985)

 

 

        " Svijet mozemo upoznati i da ne otvorimo vrata.
          Smisao neba mozemo dokuciti a da i ne pogledamo kroz prozor. "

         

                " About the world we can learn without opening the door.
                  The sense of heaven we can grasp without looking out the window. "

         

Lao - Tse

( 604 g. pr. n. e. B.C.)

 

 

Sastanak u Samari  — The Appointment in Samarra

(1933)

       

                     Jednom je neki trgovac u Bagdadu imao slugu i poslao ga jednog dana na trg da kupi voce.

      Sluga ubrzo dotrci praznih ruku, sav zadihan i u panici rece:
                       " Gospodaru, na trgu me gurnula neka zena, a nije to bila zena, nego smrt. Pogledala me u oci i prepoznala.
      Posudi mi, molim te jednog od svojih konja da izbjegnem sudbini. Otici cu u Samaru da se sakrijem pred njom, tamo me nece
      naci, a svi su tvoji konji snazni, brzi, izdrzljivi, krenem li odmah, do veceri sam u Samari".

                       Gospodar mu dade svog najboljeg i najbrzeg konja, vranca ciste arapske krvi i sluga odjase u galopu, a on sam pak
      spusti se do trga da nadje smrt. Kad je vidje, pristupi joj i rece:
                       " Zasto si jutros onako na smrt uplasila mojega slugu?"

      Smrt ga zacudjeno pogleda i odgovori:
                       " Nisam ga htjela uplasiti, trgovce. Ne, nisam to htjela, samo sam se zacudila iznenadjena sto on to jutros radi na trgu
      u Bagdadu kad ja veceras imam s njim sastanak u Samari".

 

The speaker is Death

 

                       There was a merchant in Bagdad who sent his servant to market to buy provisions and in a little while the servant
      came back, white and trembling, and said,
                       Master, just now when I was in the marketplace I was jostled by a woman in the crowd and when I turned I saw it
      was Death that jostled me. She looked at me and made a threatening gesture,  now, lend me your horse, and I will ride away
      from this city and avoid my fate. I will go to Samarra and there Death will not find me.

                       The merchant lent him his horse, and the servant mounted it, and he dug his spurs in its flanks and as fast as the horse
      could gallop he went.  Then the merchant went down to the marketplace and he saw me standing in the crowd and he came
      to me and said,
                       Why did you make a threating getsture to my servant when you saw him this morning?

      That was not a threatening gesture, I said, it was only a start of surprise.
                       I was astonished to see him in Bagdad, for I had an appointment with him tonight in Samarra.

 

John Henry O'Hara

(1905 – 1970)

 

(as retold by William Somerset Maugham)

(1874 – 1965)

 

 

 

Ljudi koji vrlo mnogo citaju, rijetko kad nesto veliko otkrivaju.

 

Georg Christoph Lichtenberg

(1742 - 1799)

Njemacki pisac i fizicar - German writer and physicist

 

Please Sign My GuestBook     Please Sign My GuestBook                           View My Old GuestBook      View My Old GuestBook

carmen ezgeta                               www.EZGETA.com — 19 years — © carmen ezgeta

Poezija - Poetry & Lyrics | MIDI kutak - Carmen's MIDI cornermp3 LUXFilm - MovieGalerija fotografija - Photo GallerySvemir - Cosmos |

Anegdote - Anecdotes | Anesteziologija, reanimatologija i intenzivno lijecenje - Anesthesiology, Reanimatology , Critical Care Medicine & ER |

E-mailovi prijatelja - Friend's E-mailsHumor - HumourAforizmi... - Quotes...4 godisnja doba i blagdani - 4 Seasons, Holidays and ObservancesHrvatska - Croatia |

slusaj MUZIKU - listen to the MUSICKviz - Quizmidi - mpg - mp3 - exe...Misli... - Nice Things...FREE Gifs   |  Zrcalo - MirrorLinkovi - LinksSto je novo...?! - What's New...?! |

Carmen Ezgeta  (ponesto o meni - something about me)Please Sign My GuestBookView My Old GuestBookLogoHomeExit |


 

Web dizajn, izrada web stranica, grafika, animacija, videa... itd. —   CARMEN
Webmaster, Web page design; graphics, animations, videos... etc.  
—   CARMEN
 

ICQ 11109908   —    GOOGLE + (Dr. Carmen Ezgeta — Posts)   —    GOOGLE + (EZGETA com)     —   YouTube (EZGETA com)   —    SKYPE (dr.carmen.ezgeta)


 

Prezime EZGETA — Surname EZGETA
je najvjerojatije po podrijetlu motivirano zanimanjem: prvonositelj je bio po zanimanju EGZETA.
Tumacio je, objasnjavao i iznosio kriticka objasnjenja biblijskih i drugih vjerskih i pravnih tekstova.
Naziv EZGETA najvjerojatnije je izveden kracenjem naziva EGZEGETA,
od starogrcke rijeci EXEGETES (
ἐξήγησις od ἐξηγεῖσθαι) = PROROK, PROPOVJEDNIK, TUMAC, UCITELJ, SAVJETNIK, GATALAC
(gl. e x e g e i s t h a i = pokazati put, voditi (voditi van), izloziti, objasniti, tumaciti itd.)

[ IZVORI: Dr. B. Klaic, Rjecnik stranih rijeci, Zagreb 1962, str.384; N. Majnaric i O. Gorski, Grcko-hrvatskosrpski rjecnik, Zagreb 1960, str.195;
E. Partridge, ORIGINS — A Short Etymolofical Dictionary of Modern English, New York 1983, pp.190.602. ]

Neka istrazivanja migracija EZGETA kazu da su EZGETA bili Grci koji su se sa otoka Krete 67 g. pr.n.e.
(prije nego sto je rimski vojskovoπa Quintus Cecilus Metellus osvojio Kretu) odselili na Dalmatinske otoke, a odatle...

Ime CARMEN — latinski: PJESMA (Carmen, -inis, n.)    /   Name CARMEN — Latin: SONG, TUNE, POEM (|noun| Carmen, Carminis Neuter)
and is also the root of the English word charm.

 

Ezgeta.com je osobna visejezicna stranica poezije, umjetnosti, muzike, humora i misli...
Ezgeta.com is a Croatian multilingual personal site with poetry, art, music, humor and nice things...

Images, web content & design   ©   1998 - 2017  carmen ezgeta
All Rights Reserved

 

Svidja li vam se moja Web stranica?  Izaberite   LOGO   i postavite link na svoju Web stranicu. Hvala.
Do You like my Web - Page? Please link any of these   LOGOS   back to the address below it. Thank you.

 

© Carmen Ezgeta
                                                                                     www.ezgeta.com