
Ove su rijeci crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke
— one su, tako, siknule iz tmine,
i sada streme k'o pruzene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati ce zlatnik,
a moje suze dat ce djerdane.
— No one samo imati ce cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno objesenu,
ljubljeno dijete, bas o tvome vratu.
Tin Ujevic
(1891 - 1955)